ponedjeljak, 09.04.2012.

Ch8.

U dubini podzemlja...

Zakukuljeni čovjek približio se nečemu što je u tami izgledalo kao obris čovjekolikog drveta. Taj veliki obris, veći 5 metara od zakukuljene prilike se pomakne.

-Kakve vjesti donosiš Kemset?-

Zakukuljena prilika se nakloni.

-Uhvatili su ga gospodaru, sada je samo pitanje vremena...-

Odjednom se upale sve do tada ugašene baklje na zidovima i otkriju neobrijanu bradu čovjeka u kukuljici i velikog kiklopa. Kiklop je imao noge jarca i gornji dio čovjekoliki. Imao je jedno oko i rog koji je izbijao iz čelave glave. Za razluku od ostalih kiklopa u njegovu pogledu se vidjela inteligencija i mudrost. Kiklopovo oko je promatralo baklje koje su se same upalile. Kemset, njegov rob i špijun čekao je u tišini da gospodar izda sljedeću zapovjed.

Gargarensis....

Začuo se šapat iz dubine vatre.

-Čuje li ga Kemset? Čuješ li ga kako me doziva?-

Kemset kimne. Vatra se ugasi.

-Uskoro Kemset. Uskoro....- Reče kiklop.


***


Demian udari šakom o kamen koji se prelomi po pola. Izgubili su trag lovcima. Razmišljao je što sad. Jedini način bio je da on i Vic naprave neko sranje pa da dođu po njih, ali kolike šanse su im bile za bijeg i oslobađanje Narcisa. Demian promotri amulet koji je Narcis stalno nosio oko vrata.

-Slova?!-

Vic se nagne preko negova ramena i počne zuriti u kamenčić s njim. U kamenčiću su zaista bile zapisane rune.

-Ostavio je zagonetke koje vode u skrovište lovaca u slućaju da bude uhvaćen?! Ja ne vjerujem!- Uzvikne Demian.

Vic se i dalje držala povučeno. Masnica na njenom licu govorila je i zašto.


***


Soba je gorjela. Figura u bijelom vatrootpornom odijelu ušetala je unutra. Narcis se trzao pokušavajući se osloboditi. I dalje je bio u nesvjestici umom, ali njegovo tijelo je bilo svjesno.

-Zar se to netko nama budi? joj.. joj...-

Prosikće figura u odijelu i zabije Narcisu iglu punu zlatne tekućine ravno u srce. Vatra se ugasi. Sve se umiri.

Iza stakla to su promatrala dva para očiju. Znali su da je vrijeme. Pokrenuli su se. Operacija je počinjala večeras...


19:24 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 08.03.2012.

Ch7.

Začuo se pucanj. Mreža mu se splete oko nogu. On je prereže kandžama i nastavi trčati. Kako nije ovo predvidio? Što žele od njega ta još nema nikakvih moći? Pored njega prohulji strelica za uspavljivanje. Izvadio je mobitel i počeo zvati Demiana. Nitko se nije javljao. Jedna strelica ga pogodi, on padne na pod. Odjednom zbog adrenalina i straha stane i okrene se prema njima. Vidio je da više nema smisla bježati jer neće uspjeti pobjeći. Ljudi u bijelom su ga okružili. Napokon, Demian se javi. U Narcisa se u tom trenu zabije još 15ak strelica za uspavljivanje. Mobitel mu padne iz ruke. Jedan od lovaca mu se priliži, ali u trenu kad je položio ruku na Narcisovo rame zapali se i otrči vrišteći. Ostali nisu obraćali pažnju na svog kolegu. Bili su fokusirani na Narcisa. Bilo je samo pitanje vremena kad će pasti.

***

-Zove te već petnaesti put. Daj se javi, valjda je stvarno važno.-

Progunđa Victorija Demianu koji se nije htjavio javiti Narcisu. Na kraju uzdahne i stisne zeleni gumbić na mobitelu.

-Budi kratak Narcise...-

Čulo se dahtanje s druge strane. A onda i Narcisov glas koji je više zvučao kao stenjanje.

-Lovci...-

Veza se prekine. Demian naglo ustane.

-Šta je bilo?-

Upita Victorija.

-Lovci ga naganjaju. Ostani ovdje.-

Naravno da ga nije poslušala i krene za njim. Trčali su do kraja šume, a onda se Demian zaustavi. Victorija ga upitno pogleda.

-Ne osjećam ga.. Ne osjećam njegov miris.-

Nešto bljesne u travi. Demian podigne Narcisov mobitel.

-Rekla sam ti da mu se javiš. Stgli bi na vrijeme da si poslušao.-

Počela je zanovjetati Victorija na što joj istog trena doleti pljuska koja je baci na pod.

-Ne idi mi na živce Victoria.-

Odbrusi joj on i počne ljutito hodati prema autu.

***

-Ne Demian!-

-Ali Mau, dužan sam mu.-

-Sve je to lijepo, ali nitko ne zna gdje lovci odvode ljude kad ih uhvate.-

-Broimo se protiv njih godinama, kako ne znaju?-

-Borimo se na terenu, ali nitko ne zna gdje su im baze i jesu li uopće u ovom svijetu.-

-Pošalji mi nekoga tko bi mogao pomoći, jel ti jasno?!-

-Bitan ti je Narcis, zar ne?-

-Samo pošalji.-

Victorija ga je šutke promatrala sa stražnjeg sjedala u autu dok je razgovarao na mobitel. Na licu joj se napravila masnica od pljuske koju joj je ranije opalio. Nije mislila da će ovako biti kad se sretnu. Da će on biti ovakav, ali bolje da je prije saznala da će je udariti ako ga provocira nego poslije. Osjetila je njegov potpuno hladan pogled na sebi. Ignorirala je.

***

''O kvragu, gdje sam?'' Zapitao se Narcis. Ležao je čvrsto zavezan za krevet neke prostorije s bijelim pločicama. Osjećao je bol u vratu gdje su ga pogodili s bar 4 inekcije za uspavljivanje. ''Kao životinju...'' promrmljao je. Čuo je glasove u sobi, ali pošto se nije mogao ni pomaknuti nije znao tko ih proizvodi. Pokušao se pomaknuti. Užasno ga je boljelo i počeo je cviliti. Odjednom se uz njega pojavi žena smeđe kose s luđačkim pogledom. Njena faca bila mu je poznata. Sjetio se.. Već je bio ovdje. ''Gwen spasi me...'' zazivao je prijateljicu mislima. Bojao se. Osjećao je da ono što slijedi nikako neće biti dobro. Žena nad njim se iskesi i izvuče inekciju punu zlatne tekućine. Narcis se pokuša osloboditi, ali nije imao nikakvih moći, nije bilo šanse da pobjegne. Pogledom je preklinjao ženu da makne to od njega. Njegov strah ju je zabavljao. Obrisali su mu sjećanja i zato prije nije imao straha od njih, ali sada... Sada je bilo drugačije... Sjećao se ove torture iz djetinjstva. Žena mu zabode iglu u vrat. Prostorijom se prolomi krik boli, bjesa i očaja...

Krik je odjeknuo prostorijom.. hodnikom.. Čak se čuo i izvan ustanove...

Bila je to bijela zgrada i bijeli hodnik, a na ulazu u hodnik pisalo je: 'odjel za shizofreniju'.

***

Polako je tonuo u tamu.

-Ti si....-

Začuo je nekakav duboki glas koji je odjekivao kroz taj mrak.

-...Damyen!-


09:08 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

subota, 18.02.2012.

Ch6.

-Ti si jedno takvo zločesto i podlo stvorenje, Narcise!-

Gunđala je Victoria Narcisu dok je Demian bio okrenut leđima. Kao da ih nije mogao čuti. Narcis se iskrebelji.

-Pazi što želiš Victoria, željela si da dođe i ja sam ti želju ostvario.-

Victoria sikne, a Narcis se nastavi ceriti. Ušli su u njenu kuću. 'Kuća ko kuća' :rekao bi Narcis. Nije bila neobična, posebna..Već samo obična ljudska kuća... Demian je imao ekspresiju punu boli kad se napokon sjeo i okrenuo prema ovo dvoje koji su se naguravali cijelo vrijeme. Ni on ni Victorija nisu znali što da pričaju i da nije bilo Narcisa zavladala bi neudobna šutnja.

-I, golupčići, šta ste se usrali?-

Oboje su mu uputili zloban pogled. Narcis je još malo izazivao pa je otišla i ostavila ih na samo. Nešto drugo i zanimljivije bilo je vani. Xui je gledala ravno u njegove oči kroz prozor.

***

Napokon Narcis je izašao iz kće i suočio se s tim pogledom iz kojeg su vrištale optužbe.

-Zašto Narcis?-

Procjedila je Xui. Narcis je sada imao ozbiljnji izraz na licu. Zagrlio ju je i odveo na klupicu. Tamo ju je nježno poljubio u čelo, a zatim je fiksirao svojim prodornim plavim očima.

-Nije bilo drugog izlaza znaš i sama..-

Xui je ostala mirna usprkos Narcisovom očekivanju da će sada početi vikati.

-Zašto Narcis?-

-Ne pravi se da nisi prmjetila, Xui, to nije više bio on. Jedino što je od njega ostalo bilo je tijelo, a ja nisam kanio dopustiti da ga to što se u njemu nastanilo okalja.-

Xui ga mrko pogleda.

-Ali mogli smo ga spasiti.-

-Xui, priberi se. To je kao da pokušavaš spasiti čovjeka koji je strgao vrat ili kao da daješ masažu srca već mrtvom biću. Nije bilo spasa i ti to znaš.-

-Ne mogu se nositi s time.-

-Znam.-

-Počet ću te proganjati, Narcise, proganjati i na kraju ću te ubiti. Razumiješ li?-

Narcis ju pogleda sa žaljenjem.

-Razumijem...-

Zagrle se, a onda svatko ode na svoju stranu.


16:39 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 29.01.2012.

Ch5.

Došao je dan kad se morao vratiti u tu prokletu kuću. Čak i po noći kao vampir bojao se koze koja je čuvala vrata, anije ni sam znao zašto se toliko boji te životinje. Morao je uljudno pokucati. Koza se sklonila s puta i on je mogao proći do kuće. Vrata su bila otvorena pa je jednostavno ušao. Čuo je zvukove iza prvih vrata desno i provirio unutra. Tamo je Gwen gledala televiziju. Malo ga začudi što gleda crtiće, i to ni više ni manje nego ''Moj mali poni''.

-O Demiane, došao si!-

Reče mu Narcis koji je ovaj puta imao gotički imidž. Morali su pričekati da Gwen završi s crtićem kako bi krenuli. Demian je vozio dok je Narcis iza spavao. Gwen je cijelo vrijeme prijeteći gledala u Demiana kroz retrovizor.


***

Napokon njihov put iz Salbacha do Vinkovaca je završio. Demian je sparkirao auto na prvom parkiralištu kojeg je ugledao. Narcis izađe iz auta i Demian primjeti da izgleda kao cura. Kao da je u nekom pointu dok je spavao promjenio odjeću u žensku. I cijelu figuru k tome. Pošto je Narcisa smatrao veoma čudnim likom pustio ga je da glumi djevojku neko vrijeme, a pitanja je ostavio za kasnije. Krenuli su u nekom samo Narcisu znanom smjeru. Nakon nekog vremena Narcis ga upita.

-Zanimljivo reagiraš.-

-Kako to misliš?-

Mrzovoljno odvrati Demian kojeg je smetalo blješteće sunce.

-Kad uđoh u auto izgledah ko muško, a kad izađoh ko žensko. Bojao si se postaviti pitanje kako to nisi primjetio. Također sada imaš vrlo gnjevan izraz lica kad vidiš da me neki likovi po cesti čekiraju.-

-Ipak si mi u nekom životu bila sin. Sad ti se tream u ženskom rodu obraćat ili što?-

-Ljubomorni tatica. Haha! Rekoh ti već sve Demiane.-

Nastavili su hodati u tišini kad odjednom začuju glasno cičanje i nešto skoči na Narcis koja se jedva održi na nogama. Bila je to Xui koja je sada naskakala na Gwen čvrsto je grleći. Demian je sve to gledao s nekom vrstom gađenja i mržnje. Narcis se obrati Xui.

-Pa dugo se nismo vidjeli hrčak. Jesi li dobro?-

-Držim se.-

-Još uvijek pokušavaš otkiti tko ga je ubio?-

-Dai mora biti osvećen.-

Dai je bio njen dečko kojeg su našli pribijenog za drvo prije tri mjeseca. Narcis je čvrsto zagrli.

-Uspjet ćeš ti to.-

-Nadam se. A kamo ste se uputili?-

-Idemo posjetiti vampiricu.-

-Ajte vi samo.-

-Aww. A ja mišljah da ćeš s nama.-

Odvrati joj Narcis i krene hodati dalje. Xui se također okrene i krene kući.


***

Crveni dim širio se prostorijom. ''Spell uspjeva!'' Poveselila se Xui koja je sjedala u toj drvenoj prostoriji okružena tim dimom omamljujuća mirisa. Odjednom oči joj se ispune tamom dok joj je tijelo klonulo. Pala je na pod u dubokom transu. Vidjela ga je. Bio je to Dai na zadnji dan njegova života. ''Oh, Dai, što ti se dogodilo? Tko ti je to učinio?'' Promatrala je kako Dai hoda šumom. Bilo je mračno. Netko je bio s njim. Stali su pored drveta na kojem su ga našli jutro kasnije. Dai se smijao skupa sa osobom koja je još bila u sjeni. Ta osoba progovori.

-I što sam ti rekla?-

Bio je to Narcisin glas. Xui tada prepozna i njen lik. Nije joj bilo jasno kako je Narcis bila tamo ako je u to vrijeme bila u Njemačkoj. Dai odvrati kroz smijeh.

-Rekla si da će me moja glupost dovesti do smrti.-

Narcis mu se primakne.

-I vidjet ćeš da sam imala pravo mladi kralju.-

Odjednom ga zagrli i on joj uzvrati. Xui je promatrala. ''Ništa posebno. Narcis voli grliti ljude.'' Šumom se odjednom prolomi Daiev krik koji svom snagom odgurne Narcis koja se cerila poput kakvog demona. Dai pokuša izvući to što mu je zabila u leđa, ali nije mogao ništa napipati. Narcis se još više naceri.

-Oštrica je u tebi, a drška kod mene. Nagurala sam je dovoljno duboko da je ne možeš izvući anđele.-

Dai je izbezumljeno pogleda.

-Ali zašto? Zar ti ja nisam kao brat?-

-Naravno da jesi. Zato te neću mnogo mučiti.-

I s tim riječima završi te ga vrhom marte zvekne po glavi. Onesvjestivši se od jačine udraca Dai padne na pod. Narcis mu šapne.

-Oprosti mi, ali nemam izbora.-

Narcis kao da se u međuvremenu preobrazila u nekakvo mračno biće. Oči su joj postale svjetleće crvene, a koža crna poput noći. Polako se približi Daijevom vratu i zagrize. Dok je pila iz njega djelovala je kao da plače, ali u trenu kad se odvojila od njega i počela ga rezuckati nožem na lice joj se vratio onaj zločudni demonski smješak. Ustala je i uperivši ruku u izmasakrirano Daijevo tijelo umom ga podigla i priljubila uz drvo. Zatim je uperivši drugu ruku u klupicu koja se tamo nalazila umom slomila jednu dasku na mnogo djelova i pribila Daija naopačke za drvo. Kad je završila približila mu se i iz leđa mu isčupala dugu zlatnu iglu. Oblizavši je zataknula ju je u kosu i pljunula na Dijevo lice.

-Oduvijek sam te mrzila. A ti si sam kriv za to što si mi nanio dovoljno boli da dođe do ovoga.-

Zatim se okrenula od trupla koje je u nju zurilo kao da je sluša, kao da je preklinje da ga skine dolje. Slika se zamračila i Xui se probudi na podu u svom crvenom dimu. Suze su joj tekle niz lice. ''Ali Narcis... nije moguće...'' A onda se sjetila kako je i danas u kosi imala zataknutu zlatnu iglu.


18:38 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 22.01.2012.

Ch4.

-Preživjela je?!-

Reče Demian mirnim glasom dok je bljedilo na njegovu licu odoavalo šok kroz koji prolazi. Narcis se zločudno naceri.

-Pa i ne baš... Mislim onako...-

Demian izgubi samokntrolu i pritisne Narcisa uz zid držeći ga za vrat.

-Govori ili...-

Prekine ga glasno režanje iznad njegove glave. On nakrene glavu i ugleda najvećeg narančasto-bijelog vuka kojeg je ikad vidio kako mu se sprema odgristi glavu na Narcisov znak.

-Ili što Demiane?-

Narcis ga pogleda kao da ga cijela predstava zabavlja.

-Ti u kući imaš lovca?! Ti si jedan od njih...-

-Ne. Ta šta ti pada napamet, ludice jedna?!-

Počne se smijati Narcis dok je Demian zurio u njega preneražen od straha.

-Ali...-

-Znaš li tko je ona? Ona je, dijete drago, kraljica vukova. Ona je ona od koje su nastali svi ostali. Ona je prvi lovac.-

-Ali.. Zar to nije samo legenda i... Pa kraljica vukova nestala je kad su vukovi počinili prvo zlodjelo... Nestala je sa Stvoriteljem!-

-Nestala pa se pojavila. Wu-hu, big dil!-

Osjeti se sarkastičan ton kojim Narcis to izgovori.

-Ali ona neće štititi nikoga osim Stvoritelja... Tako kaže legenda.-

-Legende su ponekad u krivu, a ponekad ne. Nego, bi li bio tako dobar da me pustiš? Bez naglih pokreta...-

Demian nježno pusti Narcisa, ali ne pomakne se s mjesta od straha da ga veliki vuk ne ugrize. Narcis, s druge strane, poče šetati oko vuka i pogladi ga po glavi.

-Demiane razlog zašto te pratim je taj što te trebam da obaviš dvije stvari.-

Demian kimne. Samo je želio pobjeći.

-Ti Demiane si imao sina. Četverogodišnje dijete na čiju si dušu bacio urok kad mu je majka umrla. Naredio si mu da je vječito prati. E pa kao prvo želim da skineš urok, užasno je naporan...-

Demianovo lice još više problijedi. Tek sad shvatio je koliko je opasno igrati se nečjim duhom. Tada nije bio svjestan da je duh u tijelu djeteta mnogo stariji od njega, a sada ga je ta spoznaja toliko uplašila da je imao osjećaj kao da će povratiti od straha.

-Ti si...-

Narcis mu se primakne.

-Da si bio dovoljno mudar i jak da svladaš bol već bi je sam susreo, i naravno imao bi vjernog saveznika na putu.-

-Želiš osvetu ili?-

-Želim da skineš jebeni urok!-

Vuk zareži na Demiana koji kimne. Uperi oči u Narcisove zjenice i počne mumnjati inkantaciju. Nije se usudio ne učiniti kako mu Narcis kaže. Znao je da bi vuk mogao imati dvostruke naredbe: da ubije njega i da ubije nju. Napokon, bilo je gotovo. Narcisove oči odjednom življe zasjaju.

-Hvala ti. A sada, pošto sam ti prijatelj kroz svoje brojne reinkarnacije želim da učiniš nešto za svoje dobro, a to će biti...-

Demian duboko udahne.

-Otići ćeš samnom Heleni i nikad je više nećeš napustiti, također ćeš početi učiti iz ovog svog beskrajno dugog života kao i iz onih koje si imao prije njega.-

Vampir kimne i napokon se usudi progovoriti.

-A ona se reinkarnirala?-

-Da. Sada se zove Victorija i zbog tebe je u vrlo lošem stanju.-

Demian kimne. Nije ni primjetio da je vuk nestao i da je djevojčica nastavila svirati klavir. Uputi se prema vratima.

-I Demiane... Nikad me više nemoj pokušati ozlijediti, prijatelji si to ne rade.-

Dok je izlazio iz kuće čuje siktaj.

-Za dva dana krećemo k njoj...-

Nije više mogao. Poče bježati kao lud. Taj Narcis bio je mnogo moćniji nego se činilo, ili ako ništa drugo znao je dorbo zaplašivati. Demian je ludio. Nije mogao podnjeti da je ona živa. Nije znao kako da joj se nacrta pred licem. Bio je bjesan jer je Narcis bio reinkarniran kao njegov sin i on ga je ubio... Ubio je najboljega prijatelja i bacio urok na njega šaljući ga da luta po Paklu za njom. Kao da ga je počeo gnječiti teret svega onoga čega do tada nije bio svjestan, jer iako je bio vampir, izgledom savršen, iznutra je bio nesavršeniji od čovjeka.

***

-Izgledaš kao da si vidio duha.-

Reče mu Mau kad joj se pridružio na ručku. Njene tamne očice su ga znatiželjno promatrale.

-Zar si bio kod Narcisa?-

Demian se ne obazre na pitaje.

-Kad će mi popraviti auto?-

-O.. Pa zar ti nije zabavno družiti se samnom? Ha, Demiane?-

-Nao sigurno pizdi...-

-Ma ne.. Ti si mu najbolji igrač... Naravno, poručio ti je da će te se riješiti ako se pokvariš.-

-Logično...-

***

Narcis je šetkao po kući pijući već treću kavu za redom. Odjednom se od nekud začuje pjev ptica. Lijeno gurne ruku u džep i izvadi mobitel. Iznenadi ga što ga zove Victorija koja mu se nikada nije javljala. ''Ah, pa valjda je hitno...'':pomisli i javi se.

-Nedostaješ mi.-

Njen glas omami ga istog časa kad ga čuje. Omamljenost je trajala nekoliko minuta, ali onda prestane. ''Ostaci uroka... Nadam se da će prestati uskoro.'' :promrmlja u sebi. Vrlo hladnim glasom joj odvrati:

-Well thats a first...-

-Narcise, znaš da te volim samo...-

-Nemoj početi s izlikama. Sve je uredu, ne ljutim se niti išta. Čudi me da me zoveš kako bi mi rekla da ti nedostajem. Zar se nešto dogodilo?-

-Radiš li što ovaj vikend, bi li me došao posjetiti?-

-Puna si iznenađena, Victorija.-

-Pa ako ćeš biti tako hladan ne moraš!-

-Oprosti mi, imam loš dan pa sam takav, nemoj se uvrijediti molim te. Naravno da ću doći.-

-Pa ne moraš se otresati na mene.-

''Kao da nisi zaslužila..'' Progunđa sam sebi u bradu.

-Ovaj.. Može li jedan prijatelj samnom? Neće smetati, a žarko te želi vidjeti.-

-A da? Tko?-

-Neka to bude gala iznenađenje kao i ovaj tvoj poziv. A sada me ispričaj, žurim.-

-Bye. Volim te.-

''Voliš li?'' Narcis poklopi i ode sjesti pored Gwen za klavir. Naslonivši se na njeno rame promumlja:

-Sviraj mi uspavanku, molim te.Ne želim se još probuditi.-

''Još nije vrijeme stradanja...'' I s tim mislima sklopi oči.


21:08 | Komentari 11 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 17.01.2012.

Ch3.

Kad su se udobno smjestili u hotelskoj sobi Demian počne proučavati Narcisovu dokumentaciju. Mau se dotle s pivom u ruci šetkala po sobi.

-Zanimljivo je kako su gotovo svakoga od nas držali u zarobljeništvu i proučavali nas. Ponekad pomislim da je i ova borba koju vodimo isto neki dio njihova eksperimenta.-

Demian ju ozbiljno pogleda te joj mahne da sjedne na krevet pored njega. Nisu ga pretjerano interesirale njene riječi sada. Htio je samo saznati sve o tom čudnom stvoru zvanom Narcis.

-E pa Mau, draga, ja ništa od ovoga ne razumijem. Što znače svi ti brojevi?-

Mau ga gurne kako bi si stvorila više prostora za sjedanje. Uzme prvi papir i počne iščitavati podatke pokazujući Demianu prstom što čita.

-Ovo ti znači spol. I u ovom slučaju to je ženski spol.-

Demian se trgne.

-Ne, to nije žensko.-

-Pa očito je.-

Demianov šokirani pogled natjera ju da nastavi.

-Brojevi kojima su lovci označili neke stvari su karakteristike. Npr. svi vampiri označeni su istim brojem, svi muškog spola istim brojem, svi vukodlaci svojim brojem itd. A to što je tvoj likić žensko su odredili oni koji su ga promatrali apsolutno svuda, znaš to i sam, zar ne?-

-Dobrooo... Čitaj dalje...-

Reče nesigurno začuđeni Demian prisjećajući se tisuća skrivenih kamera koje su mu postavili samo po wc-u, kao da će nešto saznati o njemu. Lovci su bili jako poremećeni ljudi po njegovu mišljenju.

-Vrsta... Čekaj što je ovo?! Joj, to je onaj posebni koji nigdje ne spada! Sjećam se kad je Nao pričao o njemu!-

Damyen je upitno pogleda.

-Ti si ukrao svu dokumentaciju lovaca i ima tisuće ljudi neke vrste, ali ovaj tu, on je jedini od svojih. Nazvali su ga vrsta 0. Nao predlaže da je to sam stvoritelj pošto lovci određuju vrste po brojevima kako smatraju da su nastajale. Tako su vampiri broj236, a vukodlaci koji su nastali nakon njih 237.-

-Zanimljivo...-

-No, možda su ovu jedinku tako nazvali jer je jedina od svoje vrste... Idemo dalje... Ovo su ti karakteristike. Prvo fizičke... Joj... umm..-

-Što?-

-Pa fizička snaga čovjeka je recimo 2.8, a znaš koliko su ljudi slabiji od nas? E pa ovo biće ti ima fizičku znagu 0.12.-

-Znači jako slabo?-

-Po tome nebi trebao moći stajati na nogama.-

-Zasigurno mu je um jak.-

-Ne... Ništa posebno nije zabilježeno za moći uma. Zapravo opet je mnogo nazadniji od bilokoje vrste.-

-Ali..-

-Čekaj! Test inteligencije zato pokazuje kako je na sva pitanja na testu odgovorio točno i kako mu je snalažljivost 9.8-

-Što znači da šiša najinteligentnije ljude iz Organizacije za 6.3 što je vrlo mnogo.-

-Upravo tako.-

-Pa opet nije se činio posebno inteligentan.-

-Ah, pa piše da je tu inteligenciju pokazao u vrlo čudnim okolnostima, ali ne piše kojima.-

-Dobro.. Nastavi...-

Mau se odjednom počne smijati.

-Pa pod posebne moći piše da ima mnogo sreće. To još nisam vidjela! Haha! A svašta!-

*

Nakon cijele večeri proučavanja Demian više nije znao što da misli o tom liku. Niti kojeg je spola, niti što je, niti kako se činio tako spretan po drveću... Odlučio ga je posjetiti. Pošto je radio za Organizaciju lako je otkrio gdje Narcis obitava. Morao je pješice jer još nije dobio auto koji je bio na servisu. Kad je napokon stigao ono što je vidio ga je pomalo zateklo. Simpatično uređena kućica s vrtom. Na vratima natpis: ''Pazi oštra koza!''. I što je najbolje koza je zaista dotrčala i gledala ga kao da će ga ubiti približi li se. Kroz prozor zamjeti djevojku koja pjeva i odjednom prestaje. Vrata kućice se otvore i kroz njih prođe Narcis. ''Kako je znao da sam ovdje, ta nisam ni pozvonio.'' Demian se začudi,a onda mu pogled padne na kozu koja ga je i dalje promatrala ubojitim pogledom. ''Bože kao da su sami demoni iz pakla u njoj...'' Pomisli prije nego Narcis koji je bio u muškoj odjeći(pomalo pederastoj-znači po Demianovom ukusu) počeo smirivati kozu tepajući joj nešto na nekom jeziku koji su valjda samo on i ona razumjeli. Koza se stane maziti o Narcisovu nogu poput mačke, a on se uspravi što Demianu omogući da pročita tekst na kričavo ružičastoj majci. Pisalo je: ''666-999 zlo i naopako''. Ružičasta majca bila je podosta široka i jako je naglašavala jednako tako kričavo plave uske traperice. Narcisove oči skrivale su rayban naočale koje su dobro pristajale uz cijeli 'ja sam tako poseban da me ne možeš ne primjetiti' outfit.

-Pa bome si brzo dojurio ovamo. Jesi li za kavu prijatelju?-

Narcis upita i otvori vrata pozivajući Demiana u svoje dvorište. Demian još jednom promotri kozu koja je sada djelovala vrlo umiljato pa zakorači u dvorište i krene za Narcisom.

-Želiš latte machiato, espresso, chocochino, capucino ili irsku?-

Upita Narcis skidajući sunčane naočale čim su stupili u hodnik.

-Espresso.-

Odgovori Demian. Uđu u veliku sobu vrlo simpatično uređenu. Bila je s jedne strane vrlo moderna, a opet starinska s druge. Pod i zidovi bili su obojani u tamnozelenu smirujuću boju, a po njima su bile staklene police punjene zemljom iz koje su izrastale biljke. Neke su padale preko polica i spuštale se do poda, a druge su pak rasle uz zid prekrivajući ga. Bilo je tu nešto cvijeća koje je davalo život toj tropskoj atmosferi. Naspram tog modernog dijela tu se nalazio kamin, stari klavir i starinski naslonjači i stolić za kavu što je davalo neki topli ugođaj pogotovo Demianu koji je bio iz tog vremena.

-Gwen bi li nam skuhala kavu?-

Djevojka u kutu sobe se pomakne i tek tada je Demian primjeti. Imala je dugu svjetlosmeđu kosu i predivno tijelo. Narcisu mu se nasmije.

-Nisi jedini muškarac čiji se pogled lijepi za nju.-

Demiana kao da je nešto puklo u toj prostoriji i on se oslobodi svoje ukočene figure i nasmješi po prvi puta nakon mnogo godina.

-Zbilja je lijepa. Tko je ona?-

-Ona je Gwen, osoba kojoj nećeš ni prići komarčiću. I kažem ti to za tvoje dobro. A sada sjedi.-

-Znači znaš što sam, a ne bojiš se prijetiti mi ili me pozvati u kuću?-

Začudi se Demian.

-Ne prijetim ti samo ti kažem kako je i kako će biti. I zar te se trebam bojati?-

-Oprosti, ali kojeg si ti spola?-

Narcis se počne smijati kao lud.

-Od slavnog Demiana očekivah više! Nekada si bio mudrac, nisi li?-

-Kako znaš za to?-

-Demiane, sretali smo se mi stalno tokom tvog dugog života i tokom mojih mnogih prošlih života, kako ne bi znao?-

-Nemoj mi reći da si ti...-

-Onaj čije ime tada nisi saznao i to te jako mučilo.-

-Calmantesov ljubavnik!-

-A sjećaš li se kako sam te onda izgrdio zbog glupih izjava?-

-Sjećam. Rekao sam ti da mora da si u prošlome životu bio sam Buda.-

-Upravo to, na što sam se jednako ovako počeo smijati.-

-Ali sad ozbiljno, kojeg si spola u ovom životu?-

Narcis ga ravnodušno pogleda.

-Znači trebaš novu lekciju iz moje filozofije svijeta? No, dobro... Dragi trebaš pitati kojeg spola je tijelo u kojem obitavam ja koji jesam duh. Možda trenutno jesam jedno s tijelom, ali ono me ne određuje kao ni ja njega. Moj duh nema spol jer da ima onda bi ga sveo na ovu iluziju koju vidimo, a zove se materija. Trebam li nastaviti?-

-Sad sam siguran da si to zaista ti, htio sam provjeriti. Ali prijatelju u kojem spolu onda želiš da ti se obraćam?-

-Obraćaj mi se onako kako me doživljavaš svojim duhom.-

-Ne mogu vjerovati da si to doista ti.-

-A tako si se čudio zašto me nisi ubio...-

-Zaista, čudio sam se.-

Demian je u potpunosti zaboravio na sve papire od predhodne noći i opusti se uz razgovor s prijateljem kojeg je sreo nakon toliko stotina godina. Prijateljski smjeh odjekivao je iz prostorije kad u nju uđe Gwen i na stol položi tri šalice. Demianov espresso, Narcisov capucino i njen cococino. Ona zatim sjedne i počne promatrati Narcisa kojeg je rijetko viđala ovako sretnog i zabavnog s neznancima. Usprkos osmjehu na njegovu licu oči su mu i dalje bile ledene i zatvorene. Srkne malo iz šalice, a onda položi ruku na Narcisovu.

-Hoće li vas ometati ako zasviram malo?-

Narcis je nježno pogladi po licu.

-Sviraj, ali ako može Betowena ili nešto smirujuće.-

Ona kimne i polagano odloživši šalicu sjedne za klavir te zasvira Mjesečevu sonatu. Demiana je čudilo što ga djevojka gotovo nije ni primjetila. On je bio vampir i navikao je da se ljudi ljepe za njega, ali ova djevojka bila je potpuno otporna. To ga podsjeti na Calmantesa, ali odluči ignorirati tu činjenicu još neko vrijeme i prepustiti se ugodnom razgovoru sa svojim omiljenim filozofom i prijateljem koji upravo rekne nešto što mu promjeni život još jednom kao i prije toliko godina.

-Helena plače za tobom Demiane, ne znam jesi li svjestan toga.-


19:48 | Komentari 8 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 12.01.2012.

Ch2.

Netko se polako približavao skršenom autu u tunelu. Za volanom ležao je onesvješteni Demian iz čijih se usta cijedila gusta crna tekućina. Spodoba koju je još skrivala tama otvori vrata automobila i izvuče ga van. Crna tekućina kapala je svuda i tako i po toj spodobi. Na trenutak spodoba se približi Demianovim ustima. Izgledalo je kao da je hipnotizirana mirisom njegove krvi. Crvene oči spodobe bile su prikovane za tu tekućinu. Spodoba se spusti i nježno poljubi njegove usnice, a zatim obliže svoje.

-Princezo Demian vrijeme za buđenje...-

Promrmlja vrlo sarkastično muški glas na što se Demian naglim udahom prene iz nesvjestice i osvrne oko sebe. Osjećao se slabo. Pored njega klečao je Narcis i zaigrano ga gledao. Odjednom se obojica ukipe i s očima punim straha pogledaju prema šumi u kojoj se nešto kretalo.

-Dođi!-

Reče Narcis i pomogne mu ustati. Odvuče ga do crnog džipa i posjedne ga na suvozačevo mjesto. Demian je promatrao kako taj čudni lik hoda na vozačevo mjesto. Nije mogao razabrati koja je boja njegove kose i očiju. Koža mu je bila blijeda, ali dok je govorio nisu se otkrivali vampirski zubi. Brzo je uočavao stvari pa je uočio da dječak(iako oko spoal tog bića još nije htio diskutirati) ima vrlo lijepo zašiljene sve zube, ali nije mogao biti demon, nisu bili dovoljno dugi. Nikako nije mogao zaključiti što je pa se za trenutak pomirio da je hibrid. Narcis sjedne pored njega i upali auto. Mašina ljutito zabruji i auto krene velikom brzinom. Vani je počela snježna mečava i pošto su vozili šumskim putevima koje nitko nije čistio auto zapne u dubokom snijegu. Narcis ga ugasi i uzdahne.

-Čini se da moramo pješke dalje.-

Polako ustane iz auta. Uzme trokute i stavi jedan sto metara ispred, a drugi sto metara iza auta. Zatim pogleda Demiana koji se dovoljno oporavio da je mogao sam hodati pa je izašao iz auta. Narcis zaključa auto i okrenuvši se prema Demianu na čijem licu se ocrtavao veliki upitnik, raskolači oči digne ruke kao kakva princeza iz crtića počne vrištati i otrči prema šumi. Demianu nije bilo jasno šali li se taj lik ili nešto ne štima s njim, ali imao je pravo što se jednog ticalo: lovci su im bili za petama i trebalo je bježati. Demian potrči za njim. Trčali su dosta dugo i Demian zaključi da Narcis neobično brzo trči za hibrida. Napokon stanu. Demian ga pogledom upita zašto na što se Narcis primi za granu iznad glave i popne na drvo.

-Ti trči po zemlji još neko vrijeme pa ćeš i ti gore.-

Demian posluša i počne trčati dok je Narcis trčao/skakao po krošnjama iznad njega. Odjednom se zaustave i Narcis mu pruži snjegovića kojeg je očito napravio dok je trčao.

-Stavi to na pod i penji se.-

Demian posluša bez pogovora i krene za Narcisom kroz krošnje stabala. Dugo su tako trčali kroz krošnje kad odjednom začuju zvuk automobila i gradske vreve.

-Tu ti nastavljaš sam. Mau će te čekati kod prve škole na koju naletiš: samo trči ravno.-

Narcis mu pruži nazad njegov mobitel. Demian se nije sjećao da mu ga je ikad uzeo. Na trenutak pogleda u dječaka s namjerom da mu se zahvali i ubije ga tako da mu ispije krv. Umjesto toga samo kimne i otrči prema gradu, a Narcis krene nazad.


Taman kad se vratio do svog auta vučna služba bila je tamo. Nasmješi se i svoje neobične plave oči uputi mjesecu pozdravljajući Victoriju koja je bila na drugom kraju svijeta.


***

Ljudi u bijelom trčali su kroz šumu. Morali su uhvatiti Demiana. Iz gubica preobraženih u vukove cijedila se slina pretvorena u pjenu. Pratili su tragove dvije osobe. Odjednom su se jedni tragovi izgubili pa su zaključili da je vampir zaklao tu osobu kako bi se osnažio njenom krvlju. Krenu dalje. Napokon u polumraku ugledaju neki obris. Okruže ga i... Gnjev ispuni njihove oči kad shvate da ih je vampir nasamario i ostavio snjegovića da bi ih izazivao. Podmuklo režanje vukova ispuni zrak. Opet im je pobjegao.


11:44 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 09.01.2012.

Ch1.

Cijelo vrijeme Demian je imao osjećaj da ga netko prati, a nije mogao nanjušiti tko. Probijajući se kroz gomilu razmišljao je o slobodi. Drugi dio uma bavio se osobom koja ga je pratila. ''Pa kroz ovu gužvu me nisi mogao dopratiti tko god bio.'' Zvuk petardi i njihov smrad držale su ga dezorijentiranim dok ga je strah da ga lovac prati obuzimao. Svejedno se smiri mišlju da će jednom naći slobodu od tih čudnih ljudi u bijelom.

***

Fokusiran na zvuk kojim pahulje sijeku vjetar, na osjećaj koji ostavljaju na njegovoj koži, Nao zamalo nije ni primjetio Demiana koji se stvorio pred njega. Miris leda stapao se sa zvukom metala koji je dopirao iz zvučnika iznad njegove glave. Napokon uputi Demienu pogled kojim je otprilike govorio: ''Što je toliko važno da me ometaš?'' Ovaj ispruži šaku i otvori je otkrivajući maleni paketić. Nao uzdahne.

-Znači uspio si?-

-Uvijek uspijem.-

-Na žalost...-

Demian se namršti. Nao se nije obazirao, uzeo je paketić i provjerio njegov sadržaj.

-Hej, komarčiću!-

Vikne Mau Demianu što izmami osmjeh na njegovu licu.

-Mau! Long time no see!-

Nau kao da je taj njihov razgovor smetao. Umješa se i povuče Mau k sebi.

-Sretna Nova godina Demiane, odmori se.-

Nao i Mau se okrenu prema predivnoj crkvi sv. Mihaela. Za par trenutaka počne vatromet. Nova godina, a Demian je opet sam. Neko vrijeme još je zurio u Naa i Mau, a onda krene u smjeru od kuda je dolazio vatromet. Na trenutak osjeti nečji pogled na sebi. ''E sad te imam.'' Pogleda u smjeru od kud ga je osjetio. Nije bilo nikoga. ''Dovraga i sve!'' Krene prema naprijed i u daljini uoči sjenu čovjeka. Sjena zastane od jačine njegova pogleda, a lik koji ga je bacao počne se ceriti. Demianovo tijelo samo se zaustavi nakon par koraka i strese se od hladnoće. Tamo u daljini stajao je Narcis i promatarao ga cereći se kao da čita Demianovu patnju koja ga zbog nekog razloga oduševljava. Demian je znao, upozorili su ga na tog lika: trebalo ga je ignorirati. Bio je upetljan u gotovo sve živote onih koji su živjeli u zarobljeništvu lovaca. Direktno ili indirektno. Ali korporaciji je bio beskoristan i nebitan. Nisu ga uništili, jednostavno su ga pustili da lunja okolo i promatra sve koji su se borili protiv lovaca. Demianu ti postupci nisu bili jasni i odlučio je pročitati dokumentaciju o tom liku čim se vrati u hotel. Ili možda da ipak pita Mau da se nađu? Ipak, tko će se snaći u svim tim brojevima kojima su ih lovci označavali? Narcis se pomakne i nestane među zgradama, a Demianovo tijelo opet se kretalo prema naprijed.

***

''Kvragu kako mi se spava'' Gunđao je u sebi Demian dok je palio auto. Nije spavao posljednja tri dana i polako je dolazio do kritičnog trenutka kad će početi halucinirati. Vozio je po autoputu brojeći sekunde kad će više doći do jedinog hotela u okolici koji je imao slobodnu sobu. Najednom osjeti kako mu trnci prolaze po koži. Pogleda u retrovizor. Lovci! Četiri automobila slijedila su ga i pokušavala okružiti. On nagazi po gasu, a tako i oni. Hladan znoj ga počne oblijevati. Bojao ih se kao vrag tamjana. Skrene s autoputa i pokuša ih izgubiti kroz nekakav gradić koji se tamo smjestio. Jedan auto još je jurio za njim. Demian skrene prema šumi i zgasi svjetla. Ako ga je išta moglo spasiti bilo je to što je za razliku od lovaca bio vampir koji je jako dobro vidio u mraku. Činilo se kao da ga je izgubio, ali izgubio je i sebe. ''Trebao sam ponjeti GPS.'' Nastavi se voziti kroz šumu i ni ne shvati kako mu snaga u rukama nestaje, kako mu glava klone i kako juri prema zidu tunela sve dok odjednom ne začuje zvuk udarca i mrvljenja željeza, sve dok mu se pogled ne zamrači...


19:25 | Komentari 7 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.