četvrtak, 12.01.2012.

Ch2.

Netko se polako približavao skršenom autu u tunelu. Za volanom ležao je onesvješteni Demian iz čijih se usta cijedila gusta crna tekućina. Spodoba koju je još skrivala tama otvori vrata automobila i izvuče ga van. Crna tekućina kapala je svuda i tako i po toj spodobi. Na trenutak spodoba se približi Demianovim ustima. Izgledalo je kao da je hipnotizirana mirisom njegove krvi. Crvene oči spodobe bile su prikovane za tu tekućinu. Spodoba se spusti i nježno poljubi njegove usnice, a zatim obliže svoje.

-Princezo Demian vrijeme za buđenje...-

Promrmlja vrlo sarkastično muški glas na što se Demian naglim udahom prene iz nesvjestice i osvrne oko sebe. Osjećao se slabo. Pored njega klečao je Narcis i zaigrano ga gledao. Odjednom se obojica ukipe i s očima punim straha pogledaju prema šumi u kojoj se nešto kretalo.

-Dođi!-

Reče Narcis i pomogne mu ustati. Odvuče ga do crnog džipa i posjedne ga na suvozačevo mjesto. Demian je promatrao kako taj čudni lik hoda na vozačevo mjesto. Nije mogao razabrati koja je boja njegove kose i očiju. Koža mu je bila blijeda, ali dok je govorio nisu se otkrivali vampirski zubi. Brzo je uočavao stvari pa je uočio da dječak(iako oko spoal tog bića još nije htio diskutirati) ima vrlo lijepo zašiljene sve zube, ali nije mogao biti demon, nisu bili dovoljno dugi. Nikako nije mogao zaključiti što je pa se za trenutak pomirio da je hibrid. Narcis sjedne pored njega i upali auto. Mašina ljutito zabruji i auto krene velikom brzinom. Vani je počela snježna mečava i pošto su vozili šumskim putevima koje nitko nije čistio auto zapne u dubokom snijegu. Narcis ga ugasi i uzdahne.

-Čini se da moramo pješke dalje.-

Polako ustane iz auta. Uzme trokute i stavi jedan sto metara ispred, a drugi sto metara iza auta. Zatim pogleda Demiana koji se dovoljno oporavio da je mogao sam hodati pa je izašao iz auta. Narcis zaključa auto i okrenuvši se prema Demianu na čijem licu se ocrtavao veliki upitnik, raskolači oči digne ruke kao kakva princeza iz crtića počne vrištati i otrči prema šumi. Demianu nije bilo jasno šali li se taj lik ili nešto ne štima s njim, ali imao je pravo što se jednog ticalo: lovci su im bili za petama i trebalo je bježati. Demian potrči za njim. Trčali su dosta dugo i Demian zaključi da Narcis neobično brzo trči za hibrida. Napokon stanu. Demian ga pogledom upita zašto na što se Narcis primi za granu iznad glave i popne na drvo.

-Ti trči po zemlji još neko vrijeme pa ćeš i ti gore.-

Demian posluša i počne trčati dok je Narcis trčao/skakao po krošnjama iznad njega. Odjednom se zaustave i Narcis mu pruži snjegovića kojeg je očito napravio dok je trčao.

-Stavi to na pod i penji se.-

Demian posluša bez pogovora i krene za Narcisom kroz krošnje stabala. Dugo su tako trčali kroz krošnje kad odjednom začuju zvuk automobila i gradske vreve.

-Tu ti nastavljaš sam. Mau će te čekati kod prve škole na koju naletiš: samo trči ravno.-

Narcis mu pruži nazad njegov mobitel. Demian se nije sjećao da mu ga je ikad uzeo. Na trenutak pogleda u dječaka s namjerom da mu se zahvali i ubije ga tako da mu ispije krv. Umjesto toga samo kimne i otrči prema gradu, a Narcis krene nazad.


Taman kad se vratio do svog auta vučna služba bila je tamo. Nasmješi se i svoje neobične plave oči uputi mjesecu pozdravljajući Victoriju koja je bila na drugom kraju svijeta.


***

Ljudi u bijelom trčali su kroz šumu. Morali su uhvatiti Demiana. Iz gubica preobraženih u vukove cijedila se slina pretvorena u pjenu. Pratili su tragove dvije osobe. Odjednom su se jedni tragovi izgubili pa su zaključili da je vampir zaklao tu osobu kako bi se osnažio njenom krvlju. Krenu dalje. Napokon u polumraku ugledaju neki obris. Okruže ga i... Gnjev ispuni njihove oči kad shvate da ih je vampir nasamario i ostavio snjegovića da bi ih izazivao. Podmuklo režanje vukova ispuni zrak. Opet im je pobjegao.


11:44 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.