Buđenje!!!

Začuo se pucanj. Mreža mu se splete oko nogu. On je prereže kandžama i nastavi trčati. Kako nije ovo predvidio? Što žele od njega ta još nema nikakvih moći? Pored njega prohulji strelica za uspavljivanje. Izvadio je mobitel i počeo zvati Demiana. Nitko se nije javljao. Jedna strelica ga pogodi, on padne na pod. Odjednom zbog adrenalina i straha stane i okrene se prema njima. Vidio je da više nema smisla bježati jer neće uspjeti pobjeći. Ljudi u bijelom su ga okružili. Napokon, Demian se javi. U Narcisa se u tom trenu zabije još 15ak strelica za uspavljivanje. Mobitel mu padne iz ruke. Jedan od lovaca mu se priliži, ali u trenu kad je položio ruku na Narcisovo rame zapali se i otrči vrišteći. Ostali nisu obraćali pažnju na svog kolegu. Bili su fokusirani na Narcisa. Bilo je samo pitanje vremena kad će pasti.

***

-Zove te već petnaesti put. Daj se javi, valjda je stvarno važno.-

Progunđa Victorija Demianu koji se nije htjavio javiti Narcisu. Na kraju uzdahne i stisne zeleni gumbić na mobitelu.

-Budi kratak Narcise...-

Čulo se dahtanje s druge strane. A onda i Narcisov glas koji je više zvučao kao stenjanje.

-Lovci...-

Veza se prekine. Demian naglo ustane.

-Šta je bilo?-

Upita Victorija.

-Lovci ga naganjaju. Ostani ovdje.-

Naravno da ga nije poslušala i krene za njim. Trčali su do kraja šume, a onda se Demian zaustavi. Victorija ga upitno pogleda.

-Ne osjećam ga.. Ne osjećam njegov miris.-

Nešto bljesne u travi. Demian podigne Narcisov mobitel.

-Rekla sam ti da mu se javiš. Stgli bi na vrijeme da si poslušao.-

Počela je zanovjetati Victorija na što joj istog trena doleti pljuska koja je baci na pod.

-Ne idi mi na živce Victoria.-

Odbrusi joj on i počne ljutito hodati prema autu.

***

-Ne Demian!-

-Ali Mau, dužan sam mu.-

-Sve je to lijepo, ali nitko ne zna gdje lovci odvode ljude kad ih uhvate.-

-Broimo se protiv njih godinama, kako ne znaju?-

-Borimo se na terenu, ali nitko ne zna gdje su im baze i jesu li uopće u ovom svijetu.-

-Pošalji mi nekoga tko bi mogao pomoći, jel ti jasno?!-

-Bitan ti je Narcis, zar ne?-

-Samo pošalji.-

Victorija ga je šutke promatrala sa stražnjeg sjedala u autu dok je razgovarao na mobitel. Na licu joj se napravila masnica od pljuske koju joj je ranije opalio. Nije mislila da će ovako biti kad se sretnu. Da će on biti ovakav, ali bolje da je prije saznala da će je udariti ako ga provocira nego poslije. Osjetila je njegov potpuno hladan pogled na sebi. Ignorirala je.

***

''O kvragu, gdje sam?'' Zapitao se Narcis. Ležao je čvrsto zavezan za krevet neke prostorije s bijelim pločicama. Osjećao je bol u vratu gdje su ga pogodili s bar 4 inekcije za uspavljivanje. ''Kao životinju...'' promrmljao je. Čuo je glasove u sobi, ali pošto se nije mogao ni pomaknuti nije znao tko ih proizvodi. Pokušao se pomaknuti. Užasno ga je boljelo i počeo je cviliti. Odjednom se uz njega pojavi žena smeđe kose s luđačkim pogledom. Njena faca bila mu je poznata. Sjetio se.. Već je bio ovdje. ''Gwen spasi me...'' zazivao je prijateljicu mislima. Bojao se. Osjećao je da ono što slijedi nikako neće biti dobro. Žena nad njim se iskesi i izvuče inekciju punu zlatne tekućine. Narcis se pokuša osloboditi, ali nije imao nikakvih moći, nije bilo šanse da pobjegne. Pogledom je preklinjao ženu da makne to od njega. Njegov strah ju je zabavljao. Obrisali su mu sjećanja i zato prije nije imao straha od njih, ali sada... Sada je bilo drugačije... Sjećao se ove torture iz djetinjstva. Žena mu zabode iglu u vrat. Prostorijom se prolomi krik boli, bjesa i očaja...

Krik je odjeknuo prostorijom.. hodnikom.. Čak se čuo i izvan ustanove...

Bila je to bijela zgrada i bijeli hodnik, a na ulazu u hodnik pisalo je: 'odjel za shizofreniju'.

***

Polako je tonuo u tamu.

-Ti si....-

Začuo je nekakav duboki glas koji je odjekivao kroz taj mrak.

-...Damyen!-