|
Kad su se udobno smjestili u hotelskoj sobi Demian počne proučavati Narcisovu dokumentaciju. Mau se dotle s pivom u ruci šetkala po sobi.
-Zanimljivo je kako su gotovo svakoga od nas držali u zarobljeništvu i proučavali nas. Ponekad pomislim da je i ova borba koju vodimo isto neki dio njihova eksperimenta.-
Demian ju ozbiljno pogleda te joj mahne da sjedne na krevet pored njega. Nisu ga pretjerano interesirale njene riječi sada. Htio je samo saznati sve o tom čudnom stvoru zvanom Narcis.
-E pa Mau, draga, ja ništa od ovoga ne razumijem. Što znače svi ti brojevi?-
Mau ga gurne kako bi si stvorila više prostora za sjedanje. Uzme prvi papir i počne iščitavati podatke pokazujući Demianu prstom što čita.
-Ovo ti znači spol. I u ovom slučaju to je ženski spol.-
Demian se trgne.
-Ne, to nije žensko.-
-Pa očito je.-
Demianov šokirani pogled natjera ju da nastavi.
-Brojevi kojima su lovci označili neke stvari su karakteristike. Npr. svi vampiri označeni su istim brojem, svi muškog spola istim brojem, svi vukodlaci svojim brojem itd. A to što je tvoj likić žensko su odredili oni koji su ga promatrali apsolutno svuda, znaš to i sam, zar ne?-
-Dobrooo... Čitaj dalje...-
Reče nesigurno začuđeni Demian prisjećajući se tisuća skrivenih kamera koje su mu postavili samo po wc-u, kao da će nešto saznati o njemu. Lovci su bili jako poremećeni ljudi po njegovu mišljenju.
-Vrsta... Čekaj što je ovo?! Joj, to je onaj posebni koji nigdje ne spada! Sjećam se kad je Nao pričao o njemu!-
Damyen je upitno pogleda.
-Ti si ukrao svu dokumentaciju lovaca i ima tisuće ljudi neke vrste, ali ovaj tu, on je jedini od svojih. Nazvali su ga vrsta 0. Nao predlaže da je to sam stvoritelj pošto lovci određuju vrste po brojevima kako smatraju da su nastajale. Tako su vampiri broj236, a vukodlaci koji su nastali nakon njih 237.-
-Zanimljivo...-
-No, možda su ovu jedinku tako nazvali jer je jedina od svoje vrste... Idemo dalje... Ovo su ti karakteristike. Prvo fizičke... Joj... umm..-
-Što?-
-Pa fizička snaga čovjeka je recimo 2.8, a znaš koliko su ljudi slabiji od nas? E pa ovo biće ti ima fizičku znagu 0.12.-
-Znači jako slabo?-
-Po tome nebi trebao moći stajati na nogama.-
-Zasigurno mu je um jak.-
-Ne... Ništa posebno nije zabilježeno za moći uma. Zapravo opet je mnogo nazadniji od bilokoje vrste.-
-Ali..-
-Čekaj! Test inteligencije zato pokazuje kako je na sva pitanja na testu odgovorio točno i kako mu je snalažljivost 9.8-
-Što znači da šiša najinteligentnije ljude iz Organizacije za 6.3 što je vrlo mnogo.-
-Upravo tako.-
-Pa opet nije se činio posebno inteligentan.-
-Ah, pa piše da je tu inteligenciju pokazao u vrlo čudnim okolnostima, ali ne piše kojima.-
-Dobro.. Nastavi...-
Mau se odjednom počne smijati.
-Pa pod posebne moći piše da ima mnogo sreće. To još nisam vidjela! Haha! A svašta!-
*
Nakon cijele večeri proučavanja Demian više nije znao što da misli o tom liku. Niti kojeg je spola, niti što je, niti kako se činio tako spretan po drveću... Odlučio ga je posjetiti. Pošto je radio za Organizaciju lako je otkrio gdje Narcis obitava. Morao je pješice jer još nije dobio auto koji je bio na servisu. Kad je napokon stigao ono što je vidio ga je pomalo zateklo. Simpatično uređena kućica s vrtom. Na vratima natpis: ''Pazi oštra koza!''. I što je najbolje koza je zaista dotrčala i gledala ga kao da će ga ubiti približi li se. Kroz prozor zamjeti djevojku koja pjeva i odjednom prestaje. Vrata kućice se otvore i kroz njih prođe Narcis. ''Kako je znao da sam ovdje, ta nisam ni pozvonio.'' Demian se začudi,a onda mu pogled padne na kozu koja ga je i dalje promatrala ubojitim pogledom. ''Bože kao da su sami demoni iz pakla u njoj...'' Pomisli prije nego Narcis koji je bio u muškoj odjeći(pomalo pederastoj-znači po Demianovom ukusu) počeo smirivati kozu tepajući joj nešto na nekom jeziku koji su valjda samo on i ona razumjeli. Koza se stane maziti o Narcisovu nogu poput mačke, a on se uspravi što Demianu omogući da pročita tekst na kričavo ružičastoj majci. Pisalo je: ''666-999 zlo i naopako''. Ružičasta majca bila je podosta široka i jako je naglašavala jednako tako kričavo plave uske traperice. Narcisove oči skrivale su rayban naočale koje su dobro pristajale uz cijeli 'ja sam tako poseban da me ne možeš ne primjetiti' outfit.
-Pa bome si brzo dojurio ovamo. Jesi li za kavu prijatelju?-
Narcis upita i otvori vrata pozivajući Demiana u svoje dvorište. Demian još jednom promotri kozu koja je sada djelovala vrlo umiljato pa zakorači u dvorište i krene za Narcisom.
-Želiš latte machiato, espresso, chocochino, capucino ili irsku?-
Upita Narcis skidajući sunčane naočale čim su stupili u hodnik.
-Espresso.-
Odgovori Demian. Uđu u veliku sobu vrlo simpatično uređenu. Bila je s jedne strane vrlo moderna, a opet starinska s druge. Pod i zidovi bili su obojani u tamnozelenu smirujuću boju, a po njima su bile staklene police punjene zemljom iz koje su izrastale biljke. Neke su padale preko polica i spuštale se do poda, a druge su pak rasle uz zid prekrivajući ga. Bilo je tu nešto cvijeća koje je davalo život toj tropskoj atmosferi. Naspram tog modernog dijela tu se nalazio kamin, stari klavir i starinski naslonjači i stolić za kavu što je davalo neki topli ugođaj pogotovo Demianu koji je bio iz tog vremena.
-Gwen bi li nam skuhala kavu?-
Djevojka u kutu sobe se pomakne i tek tada je Demian primjeti. Imala je dugu svjetlosmeđu kosu i predivno tijelo. Narcisu mu se nasmije.
-Nisi jedini muškarac čiji se pogled lijepi za nju.-
Demiana kao da je nešto puklo u toj prostoriji i on se oslobodi svoje ukočene figure i nasmješi po prvi puta nakon mnogo godina.
-Zbilja je lijepa. Tko je ona?-
-Ona je Gwen, osoba kojoj nećeš ni prići komarčiću. I kažem ti to za tvoje dobro. A sada sjedi.-
-Znači znaš što sam, a ne bojiš se prijetiti mi ili me pozvati u kuću?-
Začudi se Demian.
-Ne prijetim ti samo ti kažem kako je i kako će biti. I zar te se trebam bojati?-
-Oprosti, ali kojeg si ti spola?-
Narcis se počne smijati kao lud.
-Od slavnog Demiana očekivah više! Nekada si bio mudrac, nisi li?-
-Kako znaš za to?-
-Demiane, sretali smo se mi stalno tokom tvog dugog života i tokom mojih mnogih prošlih života, kako ne bi znao?-
-Nemoj mi reći da si ti...-
-Onaj čije ime tada nisi saznao i to te jako mučilo.-
-Calmantesov ljubavnik!-
-A sjećaš li se kako sam te onda izgrdio zbog glupih izjava?-
-Sjećam. Rekao sam ti da mora da si u prošlome životu bio sam Buda.-
-Upravo to, na što sam se jednako ovako počeo smijati.-
-Ali sad ozbiljno, kojeg si spola u ovom životu?-
Narcis ga ravnodušno pogleda.
-Znači trebaš novu lekciju iz moje filozofije svijeta? No, dobro... Dragi trebaš pitati kojeg spola je tijelo u kojem obitavam ja koji jesam duh. Možda trenutno jesam jedno s tijelom, ali ono me ne određuje kao ni ja njega. Moj duh nema spol jer da ima onda bi ga sveo na ovu iluziju koju vidimo, a zove se materija. Trebam li nastaviti?-
-Sad sam siguran da si to zaista ti, htio sam provjeriti. Ali prijatelju u kojem spolu onda želiš da ti se obraćam?-
-Obraćaj mi se onako kako me doživljavaš svojim duhom.-
-Ne mogu vjerovati da si to doista ti.-
-A tako si se čudio zašto me nisi ubio...-
-Zaista, čudio sam se.-
Demian je u potpunosti zaboravio na sve papire od predhodne noći i opusti se uz razgovor s prijateljem kojeg je sreo nakon toliko stotina godina. Prijateljski smjeh odjekivao je iz prostorije kad u nju uđe Gwen i na stol položi tri šalice. Demianov espresso, Narcisov capucino i njen cococino. Ona zatim sjedne i počne promatrati Narcisa kojeg je rijetko viđala ovako sretnog i zabavnog s neznancima. Usprkos osmjehu na njegovu licu oči su mu i dalje bile ledene i zatvorene. Srkne malo iz šalice, a onda položi ruku na Narcisovu.
-Hoće li vas ometati ako zasviram malo?-
Narcis je nježno pogladi po licu.
-Sviraj, ali ako može Betowena ili nešto smirujuće.-
Ona kimne i polagano odloživši šalicu sjedne za klavir te zasvira Mjesečevu sonatu. Demiana je čudilo što ga djevojka gotovo nije ni primjetila. On je bio vampir i navikao je da se ljudi ljepe za njega, ali ova djevojka bila je potpuno otporna. To ga podsjeti na Calmantesa, ali odluči ignorirati tu činjenicu još neko vrijeme i prepustiti se ugodnom razgovoru sa svojim omiljenim filozofom i prijateljem koji upravo rekne nešto što mu promjeni život još jednom kao i prije toliko godina.
-Helena plače za tobom Demiane, ne znam jesi li svjestan toga.-
|
