Buđenje!!!

-Preživjela je?!-

Reče Demian mirnim glasom dok je bljedilo na njegovu licu odoavalo šok kroz koji prolazi. Narcis se zločudno naceri.

-Pa i ne baš... Mislim onako...-

Demian izgubi samokntrolu i pritisne Narcisa uz zid držeći ga za vrat.

-Govori ili...-

Prekine ga glasno režanje iznad njegove glave. On nakrene glavu i ugleda najvećeg narančasto-bijelog vuka kojeg je ikad vidio kako mu se sprema odgristi glavu na Narcisov znak.

-Ili što Demiane?-

Narcis ga pogleda kao da ga cijela predstava zabavlja.

-Ti u kući imaš lovca?! Ti si jedan od njih...-

-Ne. Ta šta ti pada napamet, ludice jedna?!-

Počne se smijati Narcis dok je Demian zurio u njega preneražen od straha.

-Ali...-

-Znaš li tko je ona? Ona je, dijete drago, kraljica vukova. Ona je ona od koje su nastali svi ostali. Ona je prvi lovac.-

-Ali.. Zar to nije samo legenda i... Pa kraljica vukova nestala je kad su vukovi počinili prvo zlodjelo... Nestala je sa Stvoriteljem!-

-Nestala pa se pojavila. Wu-hu, big dil!-

Osjeti se sarkastičan ton kojim Narcis to izgovori.

-Ali ona neće štititi nikoga osim Stvoritelja... Tako kaže legenda.-

-Legende su ponekad u krivu, a ponekad ne. Nego, bi li bio tako dobar da me pustiš? Bez naglih pokreta...-

Demian nježno pusti Narcisa, ali ne pomakne se s mjesta od straha da ga veliki vuk ne ugrize. Narcis, s druge strane, poče šetati oko vuka i pogladi ga po glavi.

-Demiane razlog zašto te pratim je taj što te trebam da obaviš dvije stvari.-

Demian kimne. Samo je želio pobjeći.

-Ti Demiane si imao sina. Četverogodišnje dijete na čiju si dušu bacio urok kad mu je majka umrla. Naredio si mu da je vječito prati. E pa kao prvo želim da skineš urok, užasno je naporan...-

Demianovo lice još više problijedi. Tek sad shvatio je koliko je opasno igrati se nečjim duhom. Tada nije bio svjestan da je duh u tijelu djeteta mnogo stariji od njega, a sada ga je ta spoznaja toliko uplašila da je imao osjećaj kao da će povratiti od straha.

-Ti si...-

Narcis mu se primakne.

-Da si bio dovoljno mudar i jak da svladaš bol već bi je sam susreo, i naravno imao bi vjernog saveznika na putu.-

-Želiš osvetu ili?-

-Želim da skineš jebeni urok!-

Vuk zareži na Demiana koji kimne. Uperi oči u Narcisove zjenice i počne mumnjati inkantaciju. Nije se usudio ne učiniti kako mu Narcis kaže. Znao je da bi vuk mogao imati dvostruke naredbe: da ubije njega i da ubije nju. Napokon, bilo je gotovo. Narcisove oči odjednom življe zasjaju.

-Hvala ti. A sada, pošto sam ti prijatelj kroz svoje brojne reinkarnacije želim da učiniš nešto za svoje dobro, a to će biti...-

Demian duboko udahne.

-Otići ćeš samnom Heleni i nikad je više nećeš napustiti, također ćeš početi učiti iz ovog svog beskrajno dugog života kao i iz onih koje si imao prije njega.-

Vampir kimne i napokon se usudi progovoriti.

-A ona se reinkarnirala?-

-Da. Sada se zove Victorija i zbog tebe je u vrlo lošem stanju.-

Demian kimne. Nije ni primjetio da je vuk nestao i da je djevojčica nastavila svirati klavir. Uputi se prema vratima.

-I Demiane... Nikad me više nemoj pokušati ozlijediti, prijatelji si to ne rade.-

Dok je izlazio iz kuće čuje siktaj.

-Za dva dana krećemo k njoj...-

Nije više mogao. Poče bježati kao lud. Taj Narcis bio je mnogo moćniji nego se činilo, ili ako ništa drugo znao je dorbo zaplašivati. Demian je ludio. Nije mogao podnjeti da je ona živa. Nije znao kako da joj se nacrta pred licem. Bio je bjesan jer je Narcis bio reinkarniran kao njegov sin i on ga je ubio... Ubio je najboljega prijatelja i bacio urok na njega šaljući ga da luta po Paklu za njom. Kao da ga je počeo gnječiti teret svega onoga čega do tada nije bio svjestan, jer iako je bio vampir, izgledom savršen, iznutra je bio nesavršeniji od čovjeka.

***

-Izgledaš kao da si vidio duha.-

Reče mu Mau kad joj se pridružio na ručku. Njene tamne očice su ga znatiželjno promatrale.

-Zar si bio kod Narcisa?-

Demian se ne obazre na pitaje.

-Kad će mi popraviti auto?-

-O.. Pa zar ti nije zabavno družiti se samnom? Ha, Demiane?-

-Nao sigurno pizdi...-

-Ma ne.. Ti si mu najbolji igrač... Naravno, poručio ti je da će te se riješiti ako se pokvariš.-

-Logično...-

***

Narcis je šetkao po kući pijući već treću kavu za redom. Odjednom se od nekud začuje pjev ptica. Lijeno gurne ruku u džep i izvadi mobitel. Iznenadi ga što ga zove Victorija koja mu se nikada nije javljala. ''Ah, pa valjda je hitno...'':pomisli i javi se.

-Nedostaješ mi.-

Njen glas omami ga istog časa kad ga čuje. Omamljenost je trajala nekoliko minuta, ali onda prestane. ''Ostaci uroka... Nadam se da će prestati uskoro.'' :promrmlja u sebi. Vrlo hladnim glasom joj odvrati:

-Well thats a first...-

-Narcise, znaš da te volim samo...-

-Nemoj početi s izlikama. Sve je uredu, ne ljutim se niti išta. Čudi me da me zoveš kako bi mi rekla da ti nedostajem. Zar se nešto dogodilo?-

-Radiš li što ovaj vikend, bi li me došao posjetiti?-

-Puna si iznenađena, Victorija.-

-Pa ako ćeš biti tako hladan ne moraš!-

-Oprosti mi, imam loš dan pa sam takav, nemoj se uvrijediti molim te. Naravno da ću doći.-

-Pa ne moraš se otresati na mene.-

''Kao da nisi zaslužila..'' Progunđa sam sebi u bradu.

-Ovaj.. Može li jedan prijatelj samnom? Neće smetati, a žarko te želi vidjeti.-

-A da? Tko?-

-Neka to bude gala iznenađenje kao i ovaj tvoj poziv. A sada me ispričaj, žurim.-

-Bye. Volim te.-

''Voliš li?'' Narcis poklopi i ode sjesti pored Gwen za klavir. Naslonivši se na njeno rame promumlja:

-Sviraj mi uspavanku, molim te.Ne želim se još probuditi.-

''Još nije vrijeme stradanja...'' I s tim mislima sklopi oči.